Pola stoljeća pjenušaca Istenič: čestitke!

OD VRHUNSKEGA ŠPORTNIKA DO VINARSKE LEGENDE – FIFA World Cup Russia 2018.: o nogometu izravno s nogometašem, te o slavljeničkom pjenušcu u čast hrvatskog uspjeha u Moskvi izravno s proizvođačem, nekadašnjim golmanom, tako da nam je u čaši njegov No1 brut. Međutim No1 brut ima još jednu simboliku: nogometaš-enolog bio je i prvi individualni privatnik iz vinskog sektora u Sloveniji koji se u produkciji, tzv. klasičnom metodom, posve okrenuo pjenušcima, i to s namjerom ne samo da dosegne visoku kakvoću uratka nego i da dosegne značajne tržišne količine! Tako da je on danas, uz tvrtku Radgonske gorice, najjači slovenski šampanjer.

Dvije priče u jednom životu, ova druga, pjenušava traje već 50 godina. Polastoljetni jubilej se obilježava 28. rujna u već nadaleko znanoj šampanjeriji u Staroj Vasi kod Bizeljskoga. Proslava je pod pokroviteljstvom slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Hoće li se, s obzirom na naše susjedstvo sa Slovenijom i s obzirom da je Stara Vas tik uz cro-slo državnu granicu, pojaviti, nakon susreta s Pahorom i austrjskim klegom van der Bellenom te s vinskom obitelji Marjana Simčiča nedavno u Goriškim brdima, i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović?…

Janez Jstenič, koji je kao mladac branio na vratima ljubljanske Olimpije, a igrao je i za omladinsku reprezentaciju tadašnje Jugoslavije te koji je bio oduševljen nastupima reprezentacije Hrvatske sada u Rusiji, jer, kaže, dečki su igrali ne po nekim šablonama što su se mogle vidjeti kod drugih momčadi nego oslanjajući se uvelike na vlastitu visoku nadarenost i na maštovitost, otvorio je, nakon No1, svoj sjajan Prestige 2011 extra brut, koji je upravo krenuo na tržište. A na svečanosti krajem rujna, na kojoj će se izvesti i himna Isteničevih (da, Isteničevi imaju svoju himnu, naslov je Penine Istenič, a autor i glazbe i teksta je profesor muzike Vilko Urek!)  otvorit će boce s pjenušcem koje su tri godine provele u vodi i na dubini od 15 metara te na konstantnoj temperaturi od 10-11 Celzijevih stupnjeva u bunaru uz njegovu šampanjeriju. Dakako, pjenušac je kroz sve te tri godine bio na kvascu. Ovih dana Istenič je iz bunara dao izvaditi 50 butelja, da se iz njih ukloni talog, da se pjenšac finalizira i odmori u boci prije posluženja za aperitiv dobrodošlice.

Na proslavi će Janez Istenič predstaviti svoju knjigu Od vrhunskega športnika do vinarske legende, nastalu na temelju njegovih zapisa dijelom iz nogometnog i – znatno većim – dijelom iz enološkog razdoblja. Znači li to da sad otvara i treće (spisateljsko) poglavlje u enem življenju? U knjizi ima zgodnih cveba, primjerice, to da se on počeo baviti pjenušcima točno 300 godina nakon početaka znamenitog Francuza Doma Pérignona, pa to da je on, nakon četiri godine iskustva s mirnim vinom, krenuo u pjenušce u dobi od 28 godina (u 24. godini ulazi u enološku sferu, ali i dalje se, do 28. godine života, bavi, usporedno, i nogometom), a Dom Pérignon s 29. Jedna je i ta da je od 1968., kad je registrirao i otvorio svoj vinski podrum na Bizeljskome pa do 2018.  napunio četiri milijuna boca koje bi, kad bi se poredale jedna za drugom poput vagona vlaka, pokrile udaljenost od 400 kilometara. Od početka pa i dobar dio svoje enološke karijere Istenič je, vodeći paralelno vlastiti podrum, radio i u najvećoj slovenskoj vinskoj kući Slovin, i, kaže, od 1969. godine pa do 2000. kao enolog je sudjelovao u nastajanju 15 milijuna hektolitara vina pa kad bi se svo to vino napunilo u cisterne od po 500 hektolitara a cisterne poredale jedna za drugom bio bi to vlak dužine približno oko 400 kilometara, to je udaljenost od Ljubljane do Münchena!…